Teza koja postaje opravdanje, neka vrasta alibija, za sve gluposti kojima smo skloni. Izgovara se kad ne postoji nijedan drugi, valjaniji argument, koji bi opravdao takvo ponašanje.
-Ćerko ne možeš da se vidjaš sa njim on diler, podvodi maloletnice i namiruje dve babe iz naše ulice za pola penzije!
-Kevo, dva'est prvi vek je, hoćeš možda ti da mi nadješ i momka za udaju?!-----------------------
-Sine, ja pokušavam da razumem tvoju želju da promeniš pol, ali ne mogu. Ne mogu i ubi' me!
-Ćale, dva'est prvi vek je, to je sad normalno. Ja se tako osećam, i rekli smo da ćeš me ubuduće oslovljavati sa ćerko, a ne sa sine, inače Jasminka!------------------------
-Slušaj, 'ajd ti zakjučaj kafanu pa ćemo Stevo i ja zajedno da te jebemo, ali samo ako nećeš nikom reći!
-Pa ne znam, možda bolje jedan po jedan?!
-Ma jok, to ti nije više moderno, dva'est prvi vek je...
-U pravu si, odo' zaključam!