Kaže se kada neko spremi mnogo ukusno jelo, kolačiće ili slično, toliko dobro i prijatno za čula da želimo svim kvržicama jezika osetiti što više, i da, naravno najveći deo pojedemo sami. Jelo baš onako po ukusu, meraklijski.
-Hm, šta je ovo, ima pomalo čudan ukus?
-Pa, da, to su malo jači kolači, nije baš za svakoga, ima dosta karanfilića i, verovala ili ne i aleo-paprike, pa za nekoga je možda previše agresivno za kolač.
-Ne znam, meni strašno sviđa zato što je čudno, da poželim da su mi usta veća.
____________________________________________________________________
-Stigla porudžbina! Nadam se da vam se sviđa!
-Uuu, ovo je jako dobro!
-Haha, trebalo bi da probaš supu mog tate sa tajnim sastojkom. On... Zapravo zna tajni sastojak.
-Šta pričaš, ovo je odlično! Želeo bih da su mi usta veća.
...
-Sine, mislim da je trenutak da ti kažem nešto što je trebalo da ti poverim još odavno.
-U redu...
-Tajni sastojak moje tajne supe.
-A, to...
-Pazi ovamo.... Tajni sastojak je.... Ništa!
-Molim?! Ne dodaješ nikakav sos ili nešto?
-Čuo si me. Ništa. Da bi nešto učinio posebnim, dovoljno je da veruješ da je posebno.