A ne, nije to onaj rastanak sa ribom, kad tokom veze poslušaš više od dve pesme Željka Georgijeva, pa se raspekmeziš k'o emovka u teranju. Zbogom ti je, brate, oproštaj ili njegova skora najava od nekog bliskog.
- Druže, gospodine, brate. Za svoju 21 godinu nisi ništa više postigao od ta tri imena koja i dan danas nose cinkare, seljačine i krvnici. Ali neka. Ruka kauboja biće brža od ruke pravde, dajem ti reč tvrdu kao kamen koji će ti stajati nad glavom. Zbogom.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dobro, majku mu, Đarma, 'sam rek'o do Beča, ti me jebeš nema ni 20 kilometara kako smo prešli granu.
- Ama, do sad sam mog'o da te odbacujem i do Vladivostoka, opet bih te pokupio i naplatio ti, ali brate sledeći put ću te videti u čitulji, pa bilo to za 20 minuta ili 20 godina. Dugove ti praštam, ionako ležim na prokletim parama i dalje sam spasavaj dupe.
- Hvala ti, tebra. Čuvaj se.
- Zbogom.
Jedina reč u američkim filmovima koja se govori na stranom jeziku, mahom zbog toga što to famozno "Zbogom" izgovaraju zlikovci, a oni, pobogu, ne mogu biti Amerikanci.
1) Ruski teroristi zauzimaju avion i u toku celog filma niko nema muda da im se suprotstavi a onda ih u poslednja tri minuta lik, koga nisu našli u avionu tokom protekla dva sata, isprebija k'o mačiće. Naravno, zadnji Rus drži njegovu pičoku kao taoca, i preti da će je ubiti. I taman da otvori vrata i iskoči uz dobro, staro "Do Svidanja", glavni lik ga prostreli posred face, i uspeva da uhvati ribu koja ovome ispada iz ruku, dok kreće da se skotrlja mrtav.
2) Ludi francuski naučnik pokušava da napravi virus koji će pustiti u vodotok i zatrovati ceo grad. Za to vreme, glavni lik, detektiv i njegova jebozovna partnerka koja luči vlagu na njega ali nema muda da mu to prizna, mozgaju gde bi se to bolesnik mogao kriti. I prad sam kraj filma, detektivu pada na pamet da bi mogao da se krije u hdrocentrali (gle čuda, pa odakle bi drugde sipao virus u vodu), oni trče tamo, riba k'o riba, saplete se i izgubi pištolj, pa je Frenči uhvati nenaoružanu, pribije uza sebe, rukom oko vrata, i sprema se da prospe virus, ali ne lezi đavole, glavni junak vadi utoku, upuca sirotog docu i on umire uz jedno "O revuar".
3) Kubanski diktator celog filma muči svoj narod i prisiljava ih da žive u jadu i bedi, dok američke trupe (maksimum petorica, jer kakvi bi Ameri to bili junaci kad šačica njih ne bi mogla da pobije čitavu vojnu huntu sa pola šaržera i gumicom za kosu) kuju zaveru kako da ga svrgnu sa prestola. I baš na najcrnje veče, tog vedrog dana, oni napadaju njegov zamak, pobijaju njegove dve hiljade vojnika, i dolaze do njegove raskošne sobe u kojoj se on kukavički krije i čeka ih. Naravno, ne čeka ih nepripremljen, nego sa par pripadnika svoje elitne jedinice, koje, gle čuda, isti oni Ameri koji su pobili njihove saborce, jedva uspevaju da savladaju. I u finalnom trenutku filma, vođa trupa dotrčava do helidroma na kome se nalazi diktator i dok mu ovaj uz buku propelera dovikuje "Adios", Amer mu puca u rezervoar i raznosi helikopter u paramparčad. Ameri se lagano udaljavaju od vatre u pozadini uz neku jebačku glem pesmu.
Završavam ni sa čim,
utajenog daha,
prosutog tela po usnulom parketu.
Glorijom nazivam ovaj čin,
plaha,
- Neka je slavljen k'o ni jedan na svetu!
Oko mene srča stakala
što su me ispreskakala.
Na meni tišina k'o samrtna odora,
jeziva i gorda kao planina.
Ruke - prazne.
Duž dlanova
- brazde -
kazuju kazne.
Golih ramena
uz tlo priljubljena
bolim svaku zvezdu
u nebeskom gnezdu.
Stopala bosa,
kolena obla
i nad njima kosa
polu-luk viju.
Koža od leda,
avetinjski bleda,
Dopire vrisak,
al' nem do ušiju.
U dnu vrata
bilo glumata
otkucaje srca.
Previše ipak
delujem živo
za jednog mrca.
Na snežno belim nadlanicama
žile se prepliću, prkosno plave;
vijori plamen na usnicama
i venac lovora vrh vrele glave...
Na svom opelu razlivam sveću,
prstohvat tvori vatru u dim.
Odavno svela, al' sva u cveću,
svečana - počinjem ni sa čim.