Pojaviti se sa problemom na nečijim vratima, u potrazi za rešenjem i spasom, iako nas je dotični pre toga upozoravao da može, i da hoće doći do istog.
- Šta ćeš da uradiš?!
- Da te ostavim.
- Da me ostaviš? Čujem li ja to dobro?
- Nadam se da nemaš problema sa tim ogromnim ušima, podsećaš na Damba mogu ti reći, i da, da te ostavim.
- Marš! Odmah, gubi se iz ove kuće! Nemoj samo na vrata da mi zakucaš kad ne budeš imao kod koga da odeš, ščuo?! Kad te kum šutne i kaže samo 'A gde su moje pare?' , e Ivane Ivane, šta si ti umislio, ko si?
------------------------------------------------------------------
- Ima li problema u školi a?
- Nema, ok je sve, matiš malo zeza, ali ok je.
- Ja ti mogu srediti kod nje, išao sam ti sa profesoricom u osnovnu, i srednju.
- Ma kakvi, nema potrebe.
- Nemoj da zajebavaš, da je zovem odma, da se ne brineš?
- Ma ne. Hvala u svakom slučaju.
- Ee, ako ti tako kažeš. Nemoj samo posle, u 5 do 12, da mi zakucaš na vrata.