Čovek za koga je formula 1 nedovoljno izazovna vozačka okolina, previše ograničena pravilima i "propisima". Gde je tu uzbuđenje ako dok voziš 100 na sat ne ideš Slavijom u suprotnom smeru, ideš kroz Kneza Miloša suprotnom trakom, ili koristiš trotoar kao legitimnu treću traku za preticanje?
Kao i sam posao, proces selekcije je brz, nasilan i na granici ludila:
Preliminarni test uključuje pisanje sa desna na levo, i proveru nepoznavanja saobraćajnih propisa.
Poželjno je biti daltonista na dijagonali crveno-zeleno.
Onda se potencijalnim kandidatima prezentuje slagalica, a prolaze oni koji zatraže pneumatski čekić da je reše.
Zatim se posluži šoder za užinu, a nastavljaju oni koji traže repete, ali i oni koji odbiju da čekaju u redu već preskoče šank u menzi.
Na kraju, praktični test:
Trka kolima iz Batajnice do Kliničkog centra u petak uveče na kišni dan, preko Gazele na kojoj je lančani sudar. Ko uopšte pokuša, a ne odustane kod Genexa - prošao je!
Kao i svaki uspešni organizam, i vozač hitne pomoći ima svog parazita. Dok vozač razdvaja saobraćaj kao Mojsije Crno more, ovaj kandidat za prestižno mesto najmanje poželjne vrste u univerzumu napada ga sa leđa, tako što se prikači za zadnji branik i time se brže probija kroz saobraćaj.
Količina mržnje generisana ovim činom dovoljna je da ispuni svaki nedeljni ručak sa taštom u Beogradu tog meseca.