Konstatacija koja ukazuje da svi imamo drukčiju percepciju.
Isto kao što ljudi istu sliku interpretiraju na različite načine.
Vidjeti može svatko, a znati što gledaš je posebna vještina.
Fraza se koristi kad se paćenik unezvijeri od pustog fokusiranja na predmet koji bi trebao biti ispred njega i koji najčešće i jest.
-Dragi, dodaj mi onu plavu dolčevitu zdesna?
- Ova?
- Ne, to je pariško plava.
- Dobro, ova?
- Ne, to je azurna.
- Ova?
- Ne, to je ultramarin; ta do nje; kako ne vidiš?
- ŠKK? Naravno da vidim, a šta gledam?
Je li ova?
- E ta, kobalt.
- Moj grijeh, moj preveliki grijeh. Sljedeći put te čekam ispred dućana kao i svi ostali normalni.