Turska kafo, bez šećera slatka
Tebe želi muška Vukajlija
O teb’ sanja ovde svaka patka
Protego se buljuk drkažija
Sam se pitam, u svom srcu često
Ko te melje, ko te srče noću
No to krijem izuzetno vešto
Došlo vreme ne mogu što ‘oću
Sad sam mator, ja što popi popi
U nov život ostaje mi nada
Tursku kafu piću u Jevropi
No će biti banovana tada
Ja bi tebe espreso otreso!
Kafa koja ni videla zemlju Turaka.
Rodom je iz Etiopije, oblasti zvane "KAFA", a danas najviše rodbine ima u Brazilu.
Doduše, Turci su nas upoznali sa njom, ali oni su je upoznali i sa svima u Evropi, pa je niko ne zove "Turska".
Opojni napitak koji je nemoguće popiti u nekom kafiću
Ali zato svi imaju mrljavi espreso.
Sama kafa nikada nije uspevala u Turskoj, ali turska kafa zaslužuje geografski brend zbog načina spremanja koji su Srbi, naravno, jedini sačuvali od zaborava. Ne samo da su sačuvali recepturu već i neohodan pribor koji nije tako jednostavan i široko rasprostranjen, ali je ipak u funkciji.
Ide ovako.
Korak prvi: Voda se vadi iz bunara bakrenim kazančetom uz izgovaranje stihova pesama predkososvskog ciklusa.
Korak drugi: Ćeramidom se iz kazančeta pune fildžani dok se trtlja nešto o Muratovim ambicijama i kako će da posisa kurac samo ako dođe na kafu.
Korak treći: Voda iz fildžana se sipa u mesinganu džezvu, te se tako zna koliko gostiju će biti. Tada se baje ona mantra da bude što više gostiju, jer ko na kafu ne bude došo ... kurac će je popiti.
Korak četvrti: Sipa se kafa u džezvu, a džezva se stavlja na žar ognjišta. Svi su veseli kafa će se poslužiti. Videće se ko je kafi vera a ko nevera.
Korak peti: Šećer. Mnooogo šećera. Ako nije šerbet slatka - nije turska.
Korak šesti: Svi zašećeriše, složno je turskom nazvaše i ispiše. Jašta more.
Napitak, veoma popilaran u zemljama Balkanskog poluostrava.
Deli na 4 podvrste:
1. KRMELJUŠA - ova kafa je prva jutarnja, i kao što joj naziv kaže, služi za pomoć pri sklanjanju krmelja (čitaj: pospanosti) sa očiju u rane jutarnje sate, ili kasne popodnevne, ako ste predhodnu noć proveli terorisajući svoju jetru.
2. OGOVARUŠA - naziv nastao od srpske reči ogovarati, što znači razmenjivati svoja i tuđa zapažanja (uglavnom negativna) o drugim osobama sa svojim prijateljima. Uz kafu ogovarušu pačareni su najrazličitiji događaji i ljudi kroz čitavu srpsku istoriju.
3. ŠLOGIRUŠA - sastav ove kafe je vrlo opasan za decu i stare i obolele osobe. Sadrži visoki procenat kofeina i šećera, pa nije preporučljiv osobama sa dijabetesom ili srčanim problemima. Konzumiraju je uglavnom studenti pred ispitni rok. Velike količine ostavljaju trajne posledice na organizam konzumanta.
4. SIKTERUŠA - uglavnom se služi na srpskim slavama, negde pred fajront. Predstavlja opomenu gostima da su se predugo zadržali. Služi se uz kiseo osmeh i bez vode i ratluka.
Kafa nazvana po evro-azijskoj zemlji, koja se dan-danas jedino može popiti u Srbiji.
Čak su je i Turci izbacili, a mi i dalje zadržali...
Davno zaboravljen proizvod kod nas od kako su
u pakovanjima počeli da je mešaju sa ječmom
i pšenicom,kada je izgubila svoj tradicionalni
ukus.
Kao kada heroin mešaju sa praškom za pecivo.
Upravo iz tog razloga u radnjama nema "čiste"
kafe tj."kafe u zrnu" jer onda nije u pitanju
"Miks" i zarada je manja.Proizvod takođe poznat po tome što su lokalni
distributeri kafe za celu državu za vreme Slobe
mešali istu sa kokainom,zbog policijskih pasa
na granici a zatim iz iste posebnim instrumentima
ekstrahovali taj isti kokain,po prelasku te iste
granice.
Ono što u Bosni ne kuvaju od 1389te, po navođenju samih Bosanaca. Postavlja se pitanje kako su uopšte mogli da je kuvaju ranije, kada je kafa došla zajedno sa Turcima.
- Kako ono beše.. E, da, bona, lol, bona, sakuhaj mi jehdnu turhsku kahvu jebojeti. I aj tu vašu maksuziju jednu donesi da probam.
- Možeš dobit samo pičke i crne kave, simpatični Srbijanče, tursku ne kuvamo od 1389.
- A kako bi i mogl.. U stvari, ništa.
Jedina dobra stvar koja nam je ostala od njih posle 500 godina.