Moglo bi se reći onim jeftinim, ali sve zastupljenijim i nadasve glupim, kombinovano englesko-srpskim humorom, da je tumačenje, zapravo, preterivanje (izvedeno od "too much").
- Bate, gde ćemo večeras?
- Možemo do mene da tumačimo neki alkohol.
Razlika između onoga što je pisac hteo da kaže i onoga što je rekao.
- Brt, zašto ljudi negoduju na ovu moju izjavu u kojoj prozivam seljake koji slušaju turbo-folk?
- Verovatno zato što slušanje turbo-folk muzike nema nikakve veze sa tim da li je neko rođen na selu ili u gradu.
- Ali, nisam mislio seljak sa sela, nego sam hteo da kažem seljak kao seljačina, prostak, neobrazovan...
- Ja ne znam šta si ti hteo da kažeš, znam šta si rekao.
"Ogovaranje" rečeno na kulturniji način.
Sestra sedi sa drugaricama u sobi, ja ulazim...
Ja: Ćao, Ćao, šta radite?
Sestra: Evo tumačimo onu ribu što je sinoć skinula Nini dečka.
Ja: Aha, kapiram....