Nakon sahrane, tokom večere, fraza koju rodbina i prijatelji pokojnika koriste da opišu ništavnost čoveka u vremenu i prostoru.
Živorad: E moj Milutine (uzdah). Umr'o naš Ljubiša ko da nikad' nije ni postoj'o.
Milutin: Jeste moooj Živorade. Vidiš šta ti je čovek? Danas jeste sutra nije (prosipa malo rakije na pod).