Japanac veći od Japanca, Srbin koji je toliko pogođen japanskom tragedijom da ne može danima da spava, jebe, jede, gorke suze roni, udara šakama u grudi svoje srpske jer mu Vlada ne dozvoljava da ode direktno iznad onih reaktora i lično ih ugasi, dahom šljivovice sinja mora vrati na mesto i tako se osveti cunamiju strašnom.
Poveo bi i Cuneta Gojkovića da otpeva Stani, stani japanska vodo te uroni svoje telo belo, debelo u plićak i izniveliše vodostaj, poneće hranu, ziminu, ajvara i masti da nahrani jadne Japance koji ka tići čekaju samo njega. To što ga bolela patka dok je drmalo u Kraljevu nije razlog da ponovo ne trči dokazujući svoju širokogrudost i na grudi junačke primi nedaće zemlje izlazećeg sunca.
- Mileva, daj mi japanke!
- Gde ćeš crni Dragojlo?
- U Japan bre ženo viš da to brez mene ne ide.
- Crni Dragojlo, Vlada apeluje, ne da da se ide, brine za naše građane.
- Pu majke im ga nabijem. Ništa. Propade Japan.
- Šta ćeš Dragojlo, nije do tebe.