Neće još dugo.
Ne pomažu preparati iz teve šopa i Božen kozmetiksa i Krkobavićev eliksir mladosti.
Jednom nogom u grobu, drugom na kori od banane.
Dok se bave boćanjem i igranjem šaha s drugim „kandidatima“ ili u ženskom slučaju, razmenjivanjem recepata za bakin kolač, gospodin Smrt se smeši k'o pop na dete i oštri belegijom svoje oružje.
Govore kako su zadovoljni i da su proživeli dovoljno, iako skrivaju da bi dali čak i svoje rezervne zube da prožive još barem jednom neki trs u senjaku iza štale.
Međutim, prc! Zajeb'o ih biološki sat.
Milunka sa žvalama u uglovima usana: „Je l', dete, a ova krema, 'oće ona da mi popravi ove bore? Večarske gledam Slagalicu s onim Milutinom od kuće Krkobabića, da se udesim malo...“
Apotekarka: „Ne brini, bako, biće sve u redu, lepo će Vam ta krema srediti lice dok Vam pop bude pevao, jer već smrdite na ilovaču!“
Milunka sa žvalama u uglovima usana: „Šta ka'š, dete?! Ne čuje baba, sine...“
Apotekarka: „Ništa, bako... Vaš račun iznosi 687 dinara...“