Jedan od sindroma zabrinutog roditelja. Manifestuje se učestalim telefonskim pozivanjem dragog mu sina (jer samo najbrižniji roditelji svoju ćerkicu nazivaju sinom), a u cilju provere:
lokacije;
konzumacije alkohola, cigareta ili ne daj bože nečeg trećeg;
prisustva odraslog supervizora (stariji brat se ne računa);
adekvatnosti društva (ime, prezime, JMBG, urinokultura);
ostalog (vreme povratka, pratnja, prevoz i sl).
21.06 (minut nakon prethodnog poziva)
Keva: Sine, je l' si stigla kod Marije?
Ćera: Ženo, pre minut sam ti rekla da ulazim u zgradu, dakle sad sam, logično, stigla.21.09
Keva: Sine, samo da te pitam, ima li šta da se jede tamo, slabo si mi nešto večerala.
Ćera: Ma pusti me kevo, ima nekih pereca.
Keva: Pereca?! Pa zar joj majka nije tu da spremi nešto konkretno? Niste valjda sami?!
Ćera: Mmma da, tu je teta Slavica, nego joj, ovaj, nešto... Ne radi šporet (u sebi: Opaaa!). Ajde ćao, čujemo se.21.11
Keva: Sine, učinilo mi se da čujem tu dosta momaka... Zamolila bih te da dođeš kući pre dvanaest.
Ćera: Ali mama, ovo je doček Nove godine!
Keva: Nema sa mnom rasprave, kući do dvanaest opaaaa!