Prema narodnom verovanju, interpretiranom kroz babino ritualno mrndžanje, sreća se ukazuje kroz mahom retardirane pojave, time valjda čineći prirodan kontrast između simbolike i realnosti. Jer, čudni su putevi gospodnji.
- Brate, šta ti je to?!
- Aaa, pokenjo me golub, to je sreća. Znaš kako kažu: usralo me, hehe
- Ko da je albatros, bokte. Id' baci tu košulju na pranje, 'de ćeš takav na rođendan... Pazi, i nju si obuk'o naopako!
- I to je sreća, hehe
- Daj der da ti je zakopčam pozadi, na vreme.
*
- Sine, uzmi tije dinar sa zemlje. Vid' što sija, to ti je sreća.
- Bako, za dinar ne može ni žvakaća.
- Uzmi der!
- Ne smem, bako, vi'š kol'ki je cuko pored! Baaako, zašto su mu tako veliki zubi? Uješće me, poješće me, onda zbo...
- Ama, uzimaj to, jebemu prekrupač!
- Dobro, de, evo... Dođi, ker, veliki ke... Aaaaaaaaargh!