Gramziva komšinica u podmaklim godinama.
Prestara za kafu. Nadrkana danonoćno. Toliko da nekad pomislite da samo čeka da povisite ton ili raširite veš iznad njenog, da bi došla da vam kuca na vrata i sere o tome kako ste bučni ili da kaplje sa vašeg veša na njen.
- Pa pravo da ti kažem, nisi se zajeb'o što si prešao u Novi Sad. Ovaj stan ti je super. A i jeftiniji je od onog na Medaku selendri.
- Ma kak'i. Smorio sam se. Komšinica već počela da smara.
- Opaaa! Imaš i komšinicu!? Ti si lud čo'ek skroz. Ja bih to zvao na kafu.
- Komšinica je nadrkana babetina. S njom je moguće opštiti samo nadležnim organom. Kad mi sledeći put zakuca na vrata, zvaću policiju.