Pođeš na p'jacu/tržni centar/butik/ da kupiš nešto, i nađeš to što ti treba, i tamo je ljubazni prodavac i počinje svoju besjedu.
- Viđi, vidim da si zainteresovan, ovo prodajem 35 eura, ali ako si kupac, za tebe može i 30.
- Ne znam brate, nešto mi ne izgleda kvalitetno...
- Čuš ne izgleda kvalitetno, ovo ti je mašina, viđi samo boju, izgled, završnu obradu...
- A što znam... Ništa, pogledaću da nema đe drugo, pa ako ne bude imalo, dolazim kod tebe.
- 25 eura! Znači to je minimum što ti mogu spuštit'.
- Ništa brate, ne uzima mi se...
- Što, što mu fali?
- Osim dva ćoška i sredina, ništa više...
- A najteže je radit' s ljudima...
- Pa ti onda radi s životinjama.
- Jesi li ti doša' ođe da me zajebavaš ili da trguješ, ako si doša' da se zajebavaš, u'vati se džade.
- Grijeh je tebe zajebavat', ti si se zajeban rodio.
- 'Ajde gas s moje tezge, odavno nisam palio šamare, a i ne valja se kačit' samnom kad sam u trenerke, tad nogama palim šamare.
- Idem brate, uplašio si me, pozdrav.
- Moj ti usput šupčino.