Mnogo zajebana sorta ljudi. Baksuzi, bre! Stalno nešto zakeraju, izmišljaju, jedu govna pa se mažu po glavi. Idu kao guska kroz maglu - samo pravo, bez razmišljanja: evo vam, gospodžo, sedište usrano, jebalo vas sedište.
Kod njih nema mnogo filozofiranja; pa da si mu/joj uvodio fiksni telefon u kuću, digao bi te sa mesta. Retko kad postoji solucija da možeš da se počupaš: ja je ne znam, jebiga sad.
Baba: Izvini, sinko.
Lik: Reci baba, brate.
Baba: Je l ovo sedište 18?
Lik: Jeste.
Baba: Piše mi na karti da je moje sed...
Lik: Ali bus je prazan, baba. Sedi gde hoćeš.
Baba: Ne, ne, ne, meni lepo piše na kar...
Lik: Gospođo...
Baba: ...da je 18 moje sed...
Lik: Gospođo...
Baba: ...ište i baš tu hoću da sednem.
Lik: MA EVO TI SEDIŠTE, JEBEM LI TI MATER RASPALU, ŠČULA?!