Konstatacija razočaranog čoveka. Radi ceo dan, plaća račune, ekskurzije i sva sranja za troje dece a kod kuće mu sedi džaftara koja neće ni prstom da mrdne. Dotakao je dno života radeći za druge i žrtvovajući sebe.
Muž: Šta je ovo, ni ručak nisi mogla da skuvaš ?
Žena: Pa znaš, malo pedikir, manikir sad sam došla da se odmorim...
Muž: Sve je to iz mog džepa, sad treba i da kuvam, a !?
Žena: Polako Zoki, nije ni meni lako, treba brinuti o deci ...
Muž: Brineš ti sutra malo, gde su deca ?
Žena: Ne znam, sad su bili tu ...
Muž: Au lebtijebem. Leg'o ja, leglo sve !