Karakterističan je po tome, što u svakoj rečenici mora imati makar jedna deformisana srpska reč.
Ciganin ispred kioska sa brzom hranom:
Ciga - ,,Kume, daj dve vrišle"
Radnik - ,,Može, hoćete i senf?"
Ciga - ,,Auuuu, vrišle sa snefom?! Fatanzija!"