Ritualni vid čestitanja prinove novopečenom ćaletu. Jest čudno ali kažu* tako se valja, da sve krene kako trebuje i dolikuje.
P: Čika Sreto, vi se mene ne sećate?
S: Hmmmm... Pomozi đedu sine!
P: Perica... Slavkin.
S: Aaaa Slavkin, ti si sine. Sećam te se, sećam... Kako ne bih, pa znam ja još kad si se ti rodio...
B: Deda u redu je, molim te ne počinji!
S: E to je bilo veselje... slavilo se tri dana i tri noći... Cepale se košulje po celoj ulici... To je bilo, štogod!
P: A što po celoj?* (sitna slova, neobavezno) jedno od logičnijih objašnjenja porekla običaja: Kako su se porođaji nekada odigravali van porodilišta, tj. kud se majka zatekne, njiva, šuma, livada... Košulja se cepala random muškarcu koji se tu nađe, te se dete u nju povijalo, kako bi se što pre zaštitilo, ugrejalo... Žensku odeću izbegavali kao zbog uroka, hehe... Eto, ostalo valjda od onda...